Formiranjem pravog sindikata poslodavci bi dobili mnogo – regulisane odnose unutar preduzeća, kolektivne ugovore koji se poštuju, male mogućnosti za štrajk i, što je najvažnije, zadovoljnog radnika i dobre poslovne rezultate, rekao je Surdulović.
On je, u intervjuu za sajt Saveza samostalnih sindikata Srbije, naglasio da i naša organizacija, sa svoje strane, mora da doprinese većoj popularizaciji sindikata, ali i da se, kao i celokupno društvo, reformiše i povrati poverenje radnika.
„Smatram da smo još uvek na nizbrdici, isto kao i društvo. Mladi, posebno obrazovani, odlaze jer ne žele da se ’laktovima bore’ za svoje mesto u sindikatu i društvu“, kazao je Surdulović.
Prema njegovim rečima, naši građani vide sindikalca kao nekog ko ima mnogo planova i pokušaja da ih realizuje, ali malo pozitivnih rezultata, dok mladi smatraju da ne razumemo šta su njihove prave potrebe i zahtevi.
Tome u prilog ide deklarativno zalaganje sindikalnih funkcionera da mladi preuzmu mesta gde se odlučuje, dok istovremeno imamo veći broj sindikalnih lidera sa više od 65 godina života, što ne daje dovoljno prostora za mlade.
„Kada ih pitamo zašto se ne učlane u sindikat, pola u šali, ali više u zbilji nam kažu ’još smo mladi, ućićemo kad napunimo 60 godina, kako bi odmah konkurisali za predsednika’“!?
Na aludiranje da smo „matora organizacija“ i da mladi nemaju šansu za neku funkciju treba da odgovorimo jasnom porukom – izmenom Statuta da sa navršenih 65 godina života prestaju sve funkcije u sindikatu, „i to bez izuzetka i kakvog ali..*.“, *smatra Surdulović.
U tom veću su, prema njegovim rečima, dali sopstveni primer pre šest godina, „pa tako već drugi predsednik ide u penziju sa navršenih 65 godina“.
Da bi popravili imidž u društvu potrebno je podmlađivanje kadrova, i to iz sekcija mladih, koje su potrebne sindikatu, kao i sekcije žena, s obzirom na to da mladi imaju puno ideja, dok su se i žene pokazale kao neko ko može da doprinese promeni sindikalne slike u javnosti, kazao je Surdulović.
Lider pirotskih sindikalaca je mišljenja da, uprkos pritisku sumorne svakodnevice i brojnih problema u društvu i privredi koji se umnožavaju, sindikalni rezultati i postignuća mogu biti vidljivi, „i to na vrlo jednostavan način“:
„Pod hitno ispraviti nakaradni Zakon o radu, ukinuti penale za prevremenu penziju i izmeniti u zakonu da kolektivni ugovori i dogovori sa poslodavcima važe samo za članove sindikata, a ne za sve zaposlene“.
Iako smatra da sindikat ne treba da ima upliv u politiku, Surdulović kaže da se do ovih zahteva može doći ili direktnim dijalogom sa vlašću ili pritiskom, „u koji spada i blokada ulaza u vladu i parlament, umesto zaustavljanja saobraćaja, što iritira građane“.
Govoreći o stanju socijalnog dijaloga u sredini u kojoj živi i radi, on je istakao izuzetnu saradnju sa lokalnim vlastima, koja funkcioniše i preko vranjanskog socijalno ekonomskog saveta.
Takva, nažalost, nije situacija sa stanjem radnih prava, posebno što se tiče jednog dela zaposlenih, a to su agencijski radnici i oni na privremeno povremenim poslovima, čiji je položaj izuzetno loš“, zaključuje Surdulović.








